Èekala sam.
Poljubila ga žešæe, s više strasti nego kod prvog poljupca. I prièekala.
Nije se probudio.
Znala sam da je živ. Bio je uzdahnuo i sada sam èula kako diše. I provjerila puls. Sigurna sam da je živ. Ali, zašto se ne budi...?
Ljubeæi ga i grleæi, doèekala sam jutro.
A on se probudio. Nije osjetio moje èvrste zagrljaje, niti strastvene poljupce. Kako je zaspao- tako se probudio.
I dao mi je ideju.
Svake noæi budila sam se prije njega. Ljubila ga, grlila- kao one noæi, kada ovo još nije bila moja soba; kada sam ja bila ta koja je rekla ne.
Sada sam se suzdržavala da ga ne skinem.
Nisam mogla objasniti i opravdati svoje postupke. Bio je moj. Zašto sam ga onda htjela svaki put kada bi zaspao? Nisam se valjda bojala odbijanja?
Kako god bilo, isti scenarij ponavljao se iz noæi u noæ. Sve više sam ga željela, i sve manje sam se u tome suzdržavala.
Dok se jedne noæi nije probudio.
"Š-Što to radiš?" Pitao me zbunjeno, s gornjim dijelom piðame oko vrata.
"Ne znam." Rekla sm iskreno i legla natrag na jastuk.
Robert mi je prišao, primio moje lice u svoje ruke i ljubio.
Prvo mi je ljubio usne, zatim je prešao na vrat i klizio niže...
Kroz tijelo su mi prošli trnci, ali nisam ga zaustavila. Ovaj put, ja sam skidala njega.
Ruke su mu prelazile preko mojih nogu, bokova sve do grudi.
Moje su ruke prelazile preko neravnih površina njegovog èvrstog trbuha i snažnih, mišiæavih ruku.
Bio je jak, ali nježan. Uživala sam u tim trenucima. I on je. Postali smo jedno tijelo i jedna duša. Nerazdvojni, zauvijek...
Prolazile su minute i svanulo je jutro. Sunce me doèekalo u njegovom naruèju. Zaslijepio me njegov smješak.
Blago me pogledao, prišaptao "Volim te" i poljubio. Ne onako strastveno kao što me ljubio tijekom ove noæi, ali nisam ni htjela vatren poljubac. Takav, blagi poljubac, dokazivao mi je da me voli. I to mi je bilo dovoljno.
Bila sam sretna. Sretna, jer smo èekali. Jer smo to napravili sada, a ne prije 6 mjeseci, kada sam prvi put bila u ovoj sobi.

Nakon te mirne, i ostatku èovjeèanstva potpuno nevažne noæi, digli smo se iz kreveta.
Te mirne, potpuno nevažne noæi, mi smo neoèekivano, naglo i neplanirano izgubili nevinost.
I vezali se jedno za drugo neraskidivom i savršenom niti. Zauvijek.